WHAT A DAY
Rujan, datum prvi, petak, posljednji radni dan u tjednu .... moj prvi radni dan u novoj firmi .....
Da, promjenio sam posao, otišao sam iz firme uz koju sam emocionalno vezan iz firme u kojoj sam od prvoga dana ... otišao sam na "veću plaću", lagano zasićen sjedenjem u uredu i bez "akcije" ....
Otišao sam u drugu firmu, koja radi jednaku vrstu posla, ali ja ću se puno više kretati, neću sjediti za kompjuterom ...
Došao sam kao "velika nada" potencijalno dobro došlo osvježenje i ogromna pomoć ....
I tako danas ja prvi radni dan upoznah ekipu s kojom trebam raditi, upoznam se s nekim radnim zadacima i načinom obavljanja istih, velika očekivanja ....
Istovremeno, veselim se sutrašnjem danu, jer supruga i ja idemo u zadar na svadbu - ženi se sin moga najboljeg prijatelja, ujedno prilika da se sretne "stara ekipa" koja se nije vidjela desetak godina ... (vrlo obećavajuće) ....
I tako .... odosmo moja direktorica i ja u auto salon podignuti novo auto koje su kupili i čekali ga tjedan dva ... auto vrlo potrebno u firmi .... i padne odluka da mene dopadne taj Grande Punto sa 0 kilometara na satu i naravno, sav sam sretan i vrlo zadovoljan i u sebi ponavljam da ih neću razočarati ...
Odem na prve radne zadatke, jedan obavim i krenem na drugi ..... buuuum ....
Vozim se desnom trakom oko 70 kilometara na sat, mercedes u lijevoj traci odjednom skrene desno na moju traku, udarim je ispred stražnjeg kotača, ali ona ne vrača volan lijevo nego i dalje na koso sijeće desnu traku, gurajući mene van ceste, preskočim ivičnjak i otkližem po travi udarajući desnim bokom u jedan zid, i promašim stup ulične rasvjete, i udarim direkt u zid ................ mislim da je još uvijek brzina bila oko 60 - 65 ... zračni jastuci su se otvorili, vozački mi je opekao podlaktice (zanimljivo) ... nema povreda (osim mog ega koji je na samrti), bar ne vidljivih ... (evo sada dok sjedim osjećam kako me leđa i vrat koče ipak) ...
Čekam policiju da napravi uviđaj .... koji paradoks ... auto nema još ni prometnu i sva sreća da smo platili probne tablice i osiguranje za pet dana ... napokon dolazi i policija, rade uviđaj, alkotest je naravno nula, ali ... ne primjećujem onu situaciju: ja kažem, ona kaže a ovi to sve zapisuju, nego samo oni pišu pišu .... no dobro ... očito je valjda iz tragova i iz svega da je krivnja njena (nadam se) ... no ...
Završen uviđaj dečki odlaze a meni izdaju potvrdu za oduzetu vozačku dozvolu (???????) ... hehe ... kaže: u potraživanju je ... ma u kurcu je bog ti mater .... je ... proglašena je izgubljenom ili ukradenom i on je oduzima dok se to ne sredi .... i što sada ... negdje u nekom trenutku netko očito nije napravio dobrosvoj posao, jer mi se događalo preko granice da me isto jebu zbog toga dok ne "pogledaju na neki drugi način" ... pas mater ....
Ma ok shit happens ....dođe moja direktorica po mene, auto je već otišlo vučnom službom, ja idem vlakom sa glavnog kolodvora doma jer mi je to najbliže i najbrže nema vlaka ..kasni u dolasku 15-ak minuta .... aj dobro i to je za ljude ....dođe neki rezervni vlak i čovjek kaže da je to naš .... nahrupimo svi unutra, smjestimo se i ok ide vlak za minut .....vlak za bla bla bla bla ... nalazi se na prvom peronu ..... kojem jebenom prvom peronu kad smo mi u vlaku na četvrtom .... trk rulja nahrupi i svi stigli na taj "pravi vlak" .... dolazim doma ... ova moja luda ko muha, živčana .... mali se dere, vrišti .... dobio osip po guzi, između nogu i na pregibima iza koljena ... kao da je ošureno ... sve se nadamo da je to reakcija na cjepivo (rečeno je da do sedam dana nakon cjepljenja može doći do takvih reakcija) ...međutim ... ja u jednom trenutkupokušam reči: ne idemo nikamo, jer ga ne mogu/ne možemo ostaviti takvoga bakina skrb, a osim toga popizdio bih dolje u zadru misleći .... ali stigao sam reči samo ne idemo ... ova puče ... (znate otprilike kako to ide, da vam ne reproduciram sve) .... strašno .... nakon pola sata ... moja draga izrekne sve ono što sam ja pokušao reči .... jer naravno ne dolazi u obzir otići i ostaviti ga .... ma u kurc sve ...
ok nije mi suđeno "kurčiti se u novom autu" ok ali prvi dan na novom poslu :( takvi pehovi ... ma cijelu večer imam neodoljivu želju i potrebu sjesti negdje u kut i plakati ....
4 komentara:
Od Tonkica Palonkica, u 2. rujan 2006 5:29:00
Od arsen lupiga, u 2. rujan 2006 15:26:00
Od observer, u 3. rujan 2006 8:48:00
Od Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u 4. rujan 2006 12:27:00
<< Home