Proljetni vikend zapisi jednog luzera ... (retrospektiva)
Ne tako davno, prije 4-5 godina, pisao sam o "Vikend Luzerstvu" ... zanima me koliko je to aktualno iz ove današnje perspektive?
Vikend... većini ljudi služe kao dani za odmor... izlasci... tulumi... sklapanje novih poznanstava ....
Jedan mali dio čovječanstva koristi vikende, kao dane kad zbraja sve svoje promašaje i gubitke tijekom radnog tjedna ...
Meni osobno vikendi su već dugi niz godina najgori
i najteži dani tjedna ...
-Petak ... još se radi, pa se nekako i to pregrmi...
-Subota ... ponekad radna, češće dosadna ... prolazi u pokušajima pronalaženja društva...
-Nedjelja .... najgori dan u godini ... razmišljanje o svim svojim poluidiotskim potezima, pokušajima, razmišljanjima ...
Što bi čovjeku trebalo da bi se osjećao dobro i ugodno ... društvo ... čovjek je ipak "društvena životinja" ... ekipica u kojoj će se osjećati dobrodošao ... ekipica koja može pomoći da ne širi "odbojnost oko sebe" ....
No... problem je ... ako ne voliš ni sam sebe ... kako da te drugi vole... i vječna dilema i vječno pitanje ... "Zašto me ne vole?" ...
Pobogu čovječe... ne može te nitko voljeti dok ne zavoliš sam sebe, dok ne shvatiš da si to što jesi i prihvatiš samog sebe... tek onda možeš očekivati od drugih da te prihvate ...
Teško je ... iz tjedna u tjedan, iz vikenda u vikend, truditi se prilagoditi ljudima, svijetu .... sjediti među ljudima koji se iskreno i od srca smiju ...
a istovremeno dok im pričaš viceve ... tvoje oči su tužne, zamišljene, srce nije tu s njima ... negdje je daleko ... pričaš, nasmijavaš ih, a misli su ti negdje miljama daleko ....
Vremenom, privikneš se na "poraze vikendom"... privikneš se dobivati košarice na najosjetljivijim bojištima ljudske duše...
Trudiš se biti bolja osoba ... čovjek dostojan društva, njihove pažnje i poštovanja ... a istovremeno porazio si sebe na bojištu, zvanom život ... i u tim uzaludnim bitkama sa svojim karakterom, sa svojom "osebujnošću"... uporno pobjeđuješ sam sebe i postaješ i ostaješ "onaj neprilagođeni" , "neodrasli" muškarac, sa svim odlikama kvalitetne osobe, a istovremeno iz sebe jedino što puštaš na svijetlost dana, jest samo derište... musavo.... i namušeno, jer... "tebe nitko ne shvaća" ... nigdje nemaš podršku, a zaboravljaš da si odrasli pripadnik društva i da nema majka više snage držati te za ruku i voditi kroz život ... žene su te napustile, jer... djete u tebi im odgovara jedno vrijeme, ali one žele "čarlsa bronsona" čiju sliku pokazuješ na vani, a ne mekušca kojeg kriješ unutar sebe ....
Hajde odrasti čovječe ... preuzmi odgovornost, suoči se sam sa sobom i sa svojim duhovima ... bori se ... ponovo si sučen "zidom"... ovaj puta ... nema obilaženja ni preskakanja ... jedino što možeš jest okrenuti se i susresti se sa "svima njima", ili kao noj zabij glavu u meko tlo i čekati da te "zvijeri" požderu ... ili ako si stvarno peh - oni svi su homoseksualci .....
1 komentara:
Od natuknica, u 22. kolovoz 2007 15:35:00
<< Home