Mrežni Pretraživač

čet - 30.08.2007

Opet o svijećama ....

Slika na MojBlogu

 ... Znate li kako je to
kad  se  u poslu vežete uz ljude,
pa vam odjednom ode ...

Posao koji radim  uz  one  ugodne ima i mnoštvo   (nazovimo ih tako) neugodnih  strana ...
Voziš ljude  na dijalizu  svakodnevno  ili svakog drugog dana i nekako se  povežete, sprijateljite  ....
ponekad osjećaš  njihove boli, ponekad  čuješ njihove strahove koje kriju i od sebe samih ....

.... Eto  ja sam sticajem okolnosti upoznao  jednu grupu ljudi  kojima život ovisi  o dijalizi  ... donekle  i o mojoj  točnosti  .... ljudi  su prije bili voženi vozilima hitne pomoći ... voženi su u prljavim vozilima, sjedili na drvenim klupicama  ... tretirali su ih kao  zadnje smeće  ... kasnili im  .... 
Voženi su u zagušljivim autima, bez klime ... recimo da ponekad nije bilo ljudski  ....

Neugodno se osjećaš kad na male sitnice koje su ustvari dio tvoje profesije i sastavni dio  tvog kućnog odgoja, ti ljudi reagiraju beskrajnom zahvalnošću .... pa se stvarno pitaš kako su ih oni prije vozili  ....

Navikneš se čak i na onaj specifični miris, pomalo neugodan koji ostaje  u kombiju nakon njih  .... i onda  ... kad ti sve to postane  prirodno i normalno .... kad ih slušaš  danima kako i o čemu pričaju ... sudjeluješ u njihovim  razgovorima ... mislima ... netko od njih  jednostavno  nestane  ... ugasi se  kao svijeća .... raspline se ....  

Mislite li da vam je teško u životu?
Mislite li da vam se bog  sveti?
Mislite li da nema pravde?

Pogledajte ljude koji idu na dijalizu  po dvadeset  godina .... kože  poput pergamenta, kostiju slabih i poroznih, ovisnih  o onom stroju i dobroj volji  ljudi koji ih održavaju na životu ...

Pogledajte te ljude ... ponekad su tako puni života i vedrine  da me je sram i pomisliti da je meni išta teško u životu ....

No život ide dalje i treba  se okrenuti budućnosti a prošlosti se samo sjećati ...

Zbogom, Štef i neka ti sa  one druge strane  bude lakše.
Zbogom Štef, bio si odličan suputnik i vođa puta ...

1 komentara:

  • moj je otac išao na dijalizu dugi niz godina...vozio se sam,jer mu je bilo blizu i jer je bio sposoban da to čini.a kada i nije,mi to nismo znali(to je bio takav ponosan čovjek-"sve ja mogu")...pa se opet vozio sam...drugi su mu "kolege" dolazili hitnom...lošom hitnom.
    već dugo se ne vozi,niti sam niti hitnom,pa mi je drago da je netko posvetio blog i o tome...
    nek im je laka zemljica!


    Od yana78 (Neregistriran), u 7. siječanj 2008 12:21:54

Add comment

<< Home