Obična ljubavna pjesma, što kraja nema, a ni početka
Sreća što ne mogu prenijeti i zvučnu podlogu svojih misli, jer koja bi to tek konfuzija nastala ... Čudan način razmišljanja, ali ja valjda nisam ništa drugo nego još jedan čudak u ovome svijetu ... romantičar, koji i dalje pjevuši Moon River, dok misli na nju ...
Dok sunce mi grije kožu, gledam tvoje prozore kako
se otvaraju, čekajući uzaludno i tvoj osmjeh da mi
ogrije i dušu.
Zamišljam te u ustaljenim jutarnjim ritualima ...
voda za kavu, kompjuter, kupaona ....
Pitam se nedostajem li ti bar pri toj jutarnjoj kavi.
Jesi li se naučila skuhati kavu a da je ne proliješ po štednjaku ....
Tko ti sada donosi kavu u krevet, ukrašenu nekad
ružom a nekad slatkišem, tko sada princezi svih
princeza na zrnu graška, trljanjem i milovanjem,
vraća život u tijelo i osmjeh na lice...
Pitam se... vole li te drugi, snom, šarmantno
smežuranu, jutrom ostarjelu ...
Zajedno smo bili kroz nekoliko života, da bi u ovom, koji nam je trebao biti posljednji pred ostvarenje vječne ljubavi, ti prekinula tanku nit sudbine, jer... htjela si da tebi bude lakše... a teže ti je... vidi se to... osjeća se...
Da, imam drugu ženu, primila me, zakrilila i pomogla... sad je ranjavam na isti način kao što si i ti mene, čupam joj srce, a ne želeći to ... Ne volim je... ne volim sebe... ostavljam je...
Sreo sam Nju ... osvojila me toplinom, divotom duše ... divno nam je kad smo zajedno... dvoje ljudi sa komadićima srca... oboje imamo zaključana srca, prepuni emocija i strasti za životom. Među nama se rađa prijateljstvo, razumijevanje, ali i strah... shvaćajući što nam se događa,
shvaćamo da bi se morali razdvojiti, jer pitanje je trenutka, kad će jedno ili drugo zadati konačan udarac srcu onoga drugoga....
Dvoje emocionalnih invalida.... bježi od ljubavi, jer ljubav nikome ništa dobro ne nosi. Ljubav je krhka biljka, dragocjeni cvijet... premalo njege, vene, previše njege ... ponovo vene, a ja nisam dobar vrtlar u životnom vrtu ...
ponekad zgazim, a ponekad zapostavim svoje cvijeće
Ona mi je pričala skoro jednakim riječima kao i
ti, voli na meni, sve što si voljela i ti... ali jednako kao i ti nije u stanju podnijeti moj pogled... nije u stanju podnijeti to što me je uspjela otvoriti, vidjeti unutar moje duše...
Vodimo ljubav ... nakon dugo vremena znam ... slažemo se kao dva dijela jedne cjeline ... osjećam je i ona mene ... a ja opet radim iste greške, zaboravljam sebe, dok njoj pružam, sve svoje...
Spremam se zatvoriti još jednu stranicu svoje knjige, no... listovi su zgužvani, zatvorene stranice nikad nisu do kraja zatvorene, prošla poglavlja kao aveti me proganjaju...
Jučer dovezao sam nas njenim autom do mjesta gdje
je moje bilo parkirano oko 17.00 .... otišla je doma svojima... nakon pola sata sam joj poslao sms... bilo bi lijepo da nisi preumorna i da popiješ pivu samnom.... pas mater... nakon samo pola sata mi je nedostajala
... A prije ... Proveli smo dan na sljemenu ... nevjerojatno ... ja na sljemenu hahah ... hodam ... čuda se događaju ... Ležali smo na travi, na ručniku ... ona zatvorenih očiju, sretnog i sjetnog osmjeha, a ja - držao sam je za ruku ... čekali smo da se hrana "slegne" ... pričao sam joj što
vidim...
Pokraj nas je klinac hodajući išao uzbrdo, da bi
trkom niz padinu podizao zmaja u zrak ... opisujem a ona zamišlja .... evo ... ide žena kakvu bi voljeli između nas dvoje u krevetu ... godine ... 35 oko ... tijelo ... vjerojatno nekad savršeno, a sad se vidi posljedica dvoje djece ...
grudi trojka (moj najmiliji broj) ... guza taman izražena ... finoga oblika ... ni mala ni velika ... malo bušice ... prava ženka ... ženstvena i na usponu od nekih 15% ....
Zatim opisujem dvoje neprikladnih ... on ... neko bež odijelo ... nogavice malo preširoke i preduge ... sako neprimjeren za vrijeme i jednako tako malo predugih rukava ...
ona... sivo odjelo svijetlo smeđe cipele na nogama (istina niskih peta) i crna lakirana torba ... plava ... iz daljine čovjek bi se zeznuo ... kad priđe bliže, ne čudim se više što je tako "skladno" obučena .... užas ...
Odlazimo kući nakon krasnog dana ...
Grah je bio savršen u gostioni kojoj nemam pojma ime ... piva je sasvim fino sjela... njeni osmjesi i luk... njene oči polusnene, od hrane i laganog umora ... Sjedili smo skoro deset minuta nakon što sam naručio kavu ... drugi stolovi su dobili svoju narudžbu... a meni kaže drugi konobar da ima
obavijest - nema kave zbog slabog pritiska vode ... pas mater... na vrhu Sljemena ... ispod vodotornja nema pristiska vode ....
Krenuli smo na grah ... Kod tornja na vrhu Sljemena se održavalo neko takmičenje... ekstremisti na biciklima su se
zaljetavali u neke bukve (ima i bukava na Sljemenu?) ... valjda im to diže adrenalin ... previše prašine za moj ukus ...
Penjemo se ... zeza me na početku... jer ja nisam hodač ... no ... ona se zapuše, a ja ne ... hm ... ma definitivno je krasno ... vidim da sam proteklih deset godina propustio puno jer mi je ovo prvi puta da sam gore ... istina ... skitao sam automobilom tu negdje po nekim skrovitim
mjestašcima ... nabacivao foto seanse u večernjim
satima ... ali ovako pješke ... prvi puta ...
A možda je samo stvar u tome da me nitko nije na tako dražestan i lijep način nagovorio....
... 10.30 u polusnu i ja sve po spisku onima sa obližnjeg nogometnog igrališta, jer navijaju jebene, novokomponirane domaće .... mobitel ... otvorim usta ... usne su već složene u rečenicu pasmater i nešto gore ...
(uvlačim očnjake, jer na displeju piše njeno ime) ....
"Idemo na Sljeme" .... - hop... već sam
na nogama ... neznam moram li požuriti ...
Kaže, 11.30 na skretanju za .... - jebeš cd koji
moram isporučiti, jebeš kavu bez koje ne funkcioniram ...
u minutu točno stižem ... ona već sjedi na suvozačkom mjestu ... širok osmjeh iskrice u očima ...
Ženo ponekad mi je žao što sam te upoznao i što se vezujem za tebe jer, neznam ... možda dođe dan kad budem želio imati te samo za sebe ... a to neću ...
- Želio bih te malo češće viđati ... malo mi je ovo ... dogovaramo svaki drugi dan ... ipak ... možda će nam i to biti previše ... ali ... na drugu stranu ... kaže mi ... zajebavaju je ... da sluša skroz drugu vrstu glazbe (onu koju i ja) ... a valjda i to nešto znači pametnom čovjeku (osim eventualno da ja slušam nešto dobro) ...
... A još prije ... klasika ... sex ... slušanje glazbe (prvi puta je kod mene) ... imponira mi jer je oduševljena zvukom ... pizza ... nevjerojatno ugodna atmosfera ... pitam se jesam li stvarno
skrenuo... toliko želeći njoj učiniti dobro... ostavljam sebe već treći puta bez "ispaljenog metka" ... volim je gledati nemoćnu nakon ... volim je gledati kako spava napola dok se vozimo
... a jebi ga... volim je gledati dirati ljubiti ševiti ... volim je u kompletu... sa svim godinama... sa svim boricama... volim pjegice na njenom licu ...
Pitam se kad će mi netko učiniti uslugu pa me umlatiti ovako blesavoga ....
Žene... jeli vam ikad ijedan muškarac rekao: "Draga prebrzo mi
svršavaš"? ...
Odlazim vani... izopijam se ko svinja ... frend je dobio bocom po glavi... sva sreća da je životinja pa je svu trojicu složio ... dolazi sa
ranom na glavi u našu birtiju .... jedan od nas odlazi u tu drugu birtiju na "pišanje" ... mir ... odlazi drugi nakon deset minuta ....
i dalje mir ... odlazim i ja... na pišanje u birtiju
udaljenu 200 metara ... na pola puta... vraćaju se njih dva ... nema nikoga ... junaci (njih tri) su nakon popijenih batina (od samo jednoga) ... časno zbrisali ...
Prolazi djevojka ... kažem... 'ajde sjedi malo s nama ... (???????) ... sjeda ... (o jadno dijete upala si među tri bijesna vuka) ... mala navlakuša ... imam poziv... jedanaest navečer ... mojoj crnoj ljubavi kroz nekoliko proteklih života, začepio se odvod, voda curi ...
... supijan odlazim ... odštopavam sudoper ... uredno pobrišem vodu i
pozdravljam se ... Izlazim nakon sat vremena .... banda u birtiji ...
loču ko smukovi... mala sa ceste još je tamo ... poziva me da sjednem... privija se ... nezna da sam cijepljen protiv žena i ženskih igara ...
navlači me, kao ima problema u životu ... voli lovu i bijele crte ... hehe Zove me frendica za šank ... gladi me i ljubi ... sad mi je već pomalo
pun kufer preseravanja i pića ... zajebavam gazdu... kažem... da ga nabijem i njegovu birtiju, em nema pića, em nema ništa za ševit, em nemo'š na miru izopijati se ... jeba te ... javljaju se njih dvije ... kažu, kako nema ... samo pogledaj oko sebe ... gledam ... što vidim ... staru frendicu ... koju nekako ne mogu zamisliti golu ispod sebe ... i jednu balavicu koja je spremna za malo droge poševiti se sa bilo kim ... thanks, ali no thanks ... ugrožen da.... ali očajan ... ne ...
I onda odlučujem ... dva su sata ... idem na još jedno mjesto i nakon toga na spavanje .... legao oko 5 ujutro... glava ko diridžabl ... a tonem u polupijani san jer znam ... naslućujem nedjelja će mi početi lijepo ... sasvim sigurno će me ona nazvati ....
... Jesam vam pričao... kako me nazvala u nedjelju oko deset i rekla idemo na Sljeme... i otišao sam i nisam popio ni prvu jutranju kavu bez koje ne
funkcioniram... ali... to je već bilo... prije ili kasnije .....
... Dobio sam "udarac maljem" ... iako... ne mogu kazati "bio sam znenađen" ...
mislim da se može reći da sam bio šokiran, nečim... mislim... pretpostavljao sam da mora postojati "neko logično objašnjenje" za stvari koje se događaju... no... eto... moram priznati... nisam spavao skoro pune dvije noći, razmišljajući ... Moj zaključak je uvijek jednak ... kao i prije tri dana ...
i ostajem pri onome što sam onda rekao ...
... Zanimljivo je kako nam je "netko" i prije samog rođenja odredio određene
karakteristike ... netko je poslagao, sunce, mjesec, zvijezde i planete, sasvim određenim redosljedom... sve to jako utjeće na naše cijelokupno ponašanje, na naš način razmišljanja ... neki od nas imaju neke karakteristike, koje se
ne mijenjaju cijeloga života.... zanimljivo je da su ponekad to vrline, a ponekad nedostaci ... udaramo glavom u zid uvijek iznova i iznova... ne shvaćajući što radimo ... ili sliježući ramenima uz komentare: "to sam ja i gotovo" ...
Jedan rak, naprimjer ... vas može voljeti doživotno... kad imate 25 ili 30 godina, iznenadite se koliku količinu ljubavi, strasti pokazuje prema vama ...
Godine prolaze ... vaš rak se mijenja fizičkim izgledom, ali emocionalno ostaje jednak sa 40 kao i prije dvadeset godina .... Vi kao žena... više nemate svoju crnu, smeđu, crvenu ili plavu boju kose... sjede vlasi prikrivate, lice više nije mladenačko, imate bore .... majka priroda se poigrava gravitacijskim
silama, ali vaš rak vas i tada iznenađuje količinom nepromijenjene ljubavi... i jednoga dana kad budete stari, smežurani, možda nemoćni.... vaš
rak i dalje će vas voljeti jednakim žarom ... voljeti će vas nježno kao i prvoga dana .... tvrdoglavost ovnica, slama nježnom upornošću ....
A još prije ....
Hej, ok sam... tmurno, ukaljano jutro i dan,
ispunjen kišom, bez sunca... pretvorio se lagano,
sa prvim zrakama zalazećeg sunca u moj veeliki
smješak...
Fascinantno je kako čovjeku jedan, jedini kratki
SMS može noć pretvoriti u dan... oblake u sunce
Otišao sam napokon po svoju odjeću ... u toku
pakiranja, stigao je piip piip ... (svaka sms
poruka ima isti signal, ali ovaj puta znao sam
pouzdano da je njen) :), nisam ni pogledao, samo
sam postao odjednom dobro raspoložen... :)
Krenuh... nakon petsto metara, stao sam i pročitao
sms ....
"Stigla sam, kako si ti proveo vikend"
.... stari magarac skakuće u autu i viče jupi.....
pa nije baš dostojanstven prizor, pa se eto ipak
suzdržavam.... :)
Nazivam, jer... moje raspoloženje sms ne može
nažalost prenijeti .... čini se drago joj je što me čuje :)...
titram... odjednom... prekinula se veza .... :(
Nazivam ponovo ... usplahiren ... (budala, a samo joj se mob ispraznio) ...
zaustavljam auto, tipkam ... "imaš li volje i snage za moje društvo?" ...
piće, kakva lagana klopica... masaža .... (naglašavam) - ne očekujem sex ...
Nazivam ... kroz smijeh mi priča kako je trčala i po stvarima tražila punjač ...
Kaže... imam želje i volje za tvojim društvom (ma što... onaj sa 18
milijuna kuna, je nula za mene), ali nisam raspoložena za klopu...
možda samo šetnja ...
Atmosfera je opuštena, jer okolo je puno zelenila, ljudi svi opušteni i nasmijani ...
Nakon što je konobar primio narudžbu za piće (njena kava s mlijekom i moj juice),
ponudio sam joj da isproba palačinke, koje su savršene na tom
mjestu ... nakon kratkog predomišljanja pristala je na palačinke....
Dosta smijeha, neobaveznog razgovora, toplih pogleda, povremeno
zamućenih željom. ... da, uočila je želju i sviđa joj se što vidi u očima...
čvrstu odluku... ne, neću popustiti i pozvati te ... Stigle su palačinke,
naravno servirane neobično... odnosno u neobičnon tanjuru, što ju je izgleda
dojmilo... kako palačinke i jesu savršene (sa čokoladom jasno),
erotski je uživala u njima ...
U jednom trenutku iz čista mira usred razgovora o eventualnom zajedničkom vikendu
za neki praznik ... »Želim te» izjavio sam promuklo.
Netom su riječi prestale zvoniti nad stolom između nas, nastavio sam konverzaciju
kao da se ništa nije dogodilo ...
Nestalo je sunca, počele su prve kapljice najavljivati zagrebačku žutu kišu,
a ona dovraga ima veš na sušenju ... Otpratio sam je do njenog auta ... pažljivo
izbjegavajući opasne slučajne dodire koji ostavljaju opekline...
Kod auta, poljubila me, rekoh... večeras ćemo se vidjeti ....
Ne, nezna.. mora peglati... iako nema ništa u planu, ali tko zna...
... rekoh ... poslati ću ti u 22.00 sms-om nemoralnu ponudu ...
Hm ... zastala je zainteresirana, spremna prihvatiti igru na rubu...
-A ponuda bi bila kao u onom filmu, upitala je i popratila vragolastim osmjehom očiju ...
-Ne, ni blizu, ali... jedna lijepa pizza iz dostave, obogaćena maslinama, merlotom i još
ponekim dodatkom... Oči su joj sjajile «onim» sjajem ... Ipak, sasvim ozbiljno i razložno je zaključila da se ponekad mora i naspavati .... i kako je pred njom ponovo neki put ...
žalosno rekla da ipak mora dva dana odmoriti se...
-Zar se ne isplati, upitao sam, za to jednu noć žrtvovati ...
- O da ...
Poljubila me... i otišla ...
Sjedim, razmišljam (a najgori sam kad razmišljam) ... ne planiram... čekam... i znam nije problem... da ... ne... neznam... mislim da su principi u igri ... no... ipak... pripremam teren... nazvavši frenda i donekle mu objasnio bit problema, pripremio ga na svoju čudnu narudžbu ...
Dočekati će je jumbo pizza, velika, sočna... estetski lijepa, u obliku srca ...
pizza srce će biti bogato ukrašena maslinama ... naravno u sredini će biti ruža ...
Obećavam, fotografirati ću je ... (pizzu) ...
Jesam li ja stvarno lud do jaja? Ili je možda to samo zato što bih učinio sve za dočepati se onog divnog ružičastog komada mesa? ...
Ima li tko cjepivo?
... A prije je stvarno kasnije ...
Pobogu ženo... opet bježiš od sebe... bježiš od onoga što si ...
Klasika... "nije do tebe... ja sam kriva" hahaha... dobra izlika zlata vrijedi
Što nam radiš.... nikad nisam imao nikakve planove, a ni maštarije u vezi nas...
moj pogled... pa to sam ja... zbog toga me i voliš, zar ne...
i opet baš od tog pogleda bježiš....
Koja čudna biljka ... zavoliš me onakvoga kakav jesam,
zbog onoga što jesam i onda baš zbog tih odlika pobjegneš...
naravno... sve zbog toga da me ne povrijediš...
Dovraga i bestraga... a taman sam mislio... sad će
napokon sunce obasjati moja mračna jutra... imam se kome radovati ...
ma ne... nisam zaljubljen...to nikako... da te volim... volim...
ne baš onako da bih poželio da živimo zajedno...
da bih svoje hrkanje i jutarnje kašljanje dijelio s tobom ...
ali da mi značiš, značiš.... da ja tebi značim...
očito značim... jer da nije tako... ne bi bježala...
Samo... leptirice moja uplašena... na krilima svih leptira postoji prah...
tko od nas nije kao dijete uhvatio leptira i skinuo mu prah sa krila...
i leptir više nije mogao letjeti...
... I sad još gledam u svoje ruke, svoje tijelo... cijeli sam posut
tvojim prahom... mirisom ... pitam se kako će moja
uplašena leptirica sad letjeti bez praha na krilima...
No, ipak prije toga ...
Osvojih još jednu tvrđavu, nabio sam zastavu u još jedno osvojeno područje ....
Dakle... jedna tvrđava manje, jedna recka više... ponosan sam jer je prošlo bez gubitaka (vozačke), bez krvi i bez "ispaljenog metka" ...
Priđoh tvrđavi, podignute bijele zastave... mirotvorski...
povedoh pregovore i razgovore, ali na neutralnom tlu...
tamo gdje se radi noćno skijanje, na povišenoj "nadmorskoj visini" ....
Uz dvije čaše (staklene) iz njene čarobne vrečice izronila je i butelja vina...
vrlo kvalitetnog, pa onda jedan vadičep....
Radi psihološke prednosti, ugašeno grijanje u autu a vani minus pun k'urac ...
(mislim da je išlo do desetke u minus) ...
Nakon svečanog otvaranja butelje, zdravice,
uposlih specijalne jedinice za psihološko
ratovanje...(ti su gadni jako) ...
U podlozi je svirala glazba za meditaciju... kišne
kapi, šum mora, fijuk vjetra... zatim
grmljavina... oluja jača sve više... ni ne sluteći pratili smo ritam ....
Vlada tvrđave, oslabljena i pokolebana djelovanjem
jedinica za psihološko ratovanje, bila je već
nakon kratkog vremena spremna na kapitulaciju...
Obzirom da smo istražili sve tajne kutke i
nedostupne arhive po njenim gornjim odajama
(pri čemu su se drugi zabačeni kutci tvrđave spremno
nudili za pretragu)... ponovo smo sklopili
primirje i nazdravili ...
Zatim su na scenu stupile specijalne jedinice za
djelovanje ispod linija ...
Počelo je mirno i nenapadno ... Istraživanje
tajnih podrumskih odaja, neprijateljske tvrđave,
kako su se razna skrivena vrata i tapiserije
otvarala, kako smo silazili dublje u mrak i vlagu, tako smo
postajali agresivniji u pretrazi.
Više nismo čekali da se vrata sama otvore,
otvarali smo ih nasilno i na bum...
Kapitulacija je došla neočekivano i vrlo brzo...
predana je tvrđava... uz obilje suza i promočenih
djelova ....
Nazdravismo i proslavismo... žitelji tvrđave,
jedva su čekali da ih Čvrsta vlast uzme pod svoje
... no, zar mi porobljivači nismo svi isti... vi
ste sad pod mojom vlašću, izvolite raditi za mene
i za sebe...
I radila je... jahala je divlje konje, pokušavajući ih ukrotiti, klanjala se bogu,
vriskala je masa od oduševljenja ... Nakon još jedne kapitulacije, koja je ostavila
blaženu pustoš i pomutnju u tijelu, izazivajući slatku pospanost i drhtavicu, svladana umorom nakon borbe... predala se gladijatorskim igrama...
i uživala, a da nije ni znala da još može uživati....
Jedinice specijalne namjene, ponovo su krenule u
podrumske prostore ... , vezući pobjedničku zastavu
od kapi bisernih ... nije mogla vjerovati kad sam
pronašao najtajniju odaju od svih u kojoj je bilo
skriveno najveće blago svih blaga... ono što
nazivaju "točkom".... glasno kriknuvši, predala se do kraja...
Ipak, najprije je Ona napisala "Njemu!"
Osjećam da i ti želiš nešto više od mene, a dobro
znaš da to ne možeš dobiti.
I vidim da ti nije svejedno; vidim kako me gledaš,
osjećam kako me ljubiš... znam način na koji šutiš...
Lijepo mi je s tobom... sviđa mi se način na koji pričaš,
na koji se smiješ, način na koji jedeš, kako voziš,
način na koji me maziš, kako me ljubiš... način na
koji se suzdržavaš... I znam da provodeći vrijeme s
tobom samo otežavam situaciju tebi i sebi, a opet
želim tvoje društvo, šale, izlaske... jer se ugodno
osjećam u tvom društvu.
Znam da smo počeli na potpuno neobičan
i drugačiji način i s drugim namjerama ...
ali vjerovala sam, ili se nadala, da će na tome i ostati...
Sada osjećam da nešto nije u redu...
da je to krenulo krivim putem... i sada se
pomalo nespretno osjećam kad sam s tobom
(bojim ti se pogledati u oči) i ne znam što napraviti jer se
bojim da ću te povrijediti... kao i mnoge druge
prije tebe... Možda griješim, možda si me stvarno
prihvatio kao prijatelja i možda sam sve ovo
umislila... i to bi bilo najjednostavnije... ali
nisam imala hrabrosti pitati te to, jer moram
priznati da sam se bojala odgovora...
Ne gledaj me tako i ne pokušavaj mi srce dodirnuti poljupcima,
jer je uzalud...
__________________...što je bilo, bilo je ...
Priča je posvećena ženi .....
0 komentara:
<< Home