Kroz tihu varoš proći bi zna ...
Dijete kad je malo kad ga nešto boli ili smeta uvijek zove majku ...
mama je uvijek prva na usnama .... bol, bolest, tuga ili veselje ... majka je tu ....
prva na popisu svih psovki ... prva na popisu svih želja ....
onda odrastanje ... dijete odraste ... ali još uvijek doziva majku ...
i milijun puta razmišljamo zašto kad se udarimo čekićem po prstu,
kažemo - uf majko ili uf majku ti ... ili ajme majko ...
zašto ne ajme oče .... ili jebem ti tatu ....
neobjašnjivo ...
mama je uvijek prva na usnama .... bol, bolest, tuga ili veselje ... majka je tu ....
prva na popisu svih psovki ... prva na popisu svih želja ....
onda odrastanje ... dijete odraste ... ali još uvijek doziva majku ...
i milijun puta razmišljamo zašto kad se udarimo čekićem po prstu,
kažemo - uf majko ili uf majku ti ... ili ajme majko ...
zašto ne ajme oče .... ili jebem ti tatu ....
neobjašnjivo ...
A grad - rodni grad ... onaj koji ti je upuhnuo prvi dah .. onaj koji ti je dao život, koji ti je podario krv iz svojih tom istom krvlju natopljenih zidina ... gdje je Tvoj grad? Koje mjesto zauzima u tvom sjećanju? A koje mjesto Ti zauzimaš u sjećanju svog grada?
Čovjek se rađa ... odrasta ... živi umire ...
ne uvijek u jednom gradu ... nebitno ...
Čovjek se rađa ... odrasta ... živi umire ...
ne uvijek u jednom gradu ... nebitno ...
Čovjek se rodi u Zadru ... odrasta živi ...
odseli se, ali zauvijek je vezan za Zadar ... neraskidiva spona ...
i može govoriti kaj ili imati seljačko američki naglasak,
žali Zadar je uvijek tu (čudno i kontradiktorno, ali istinito)
i prije ili kasnije sve ono zatomljeno i sve ono potisnuto
vraća se i to višestrukom snagom ....
akumulira se u čovjeku sva ona nostalgija da bi probila,
iskrsnula, uskrsnula dvostrukom, trostrukom, stostrukom snagom ....
i svaki puta sve jače i sve gore i sve teže ....
Odseliš se iz Zadra ... prvi mjesec plačeš htio ne htio skoro svaku noć ....
kad prođe dan ... stalože se dojmovi ... suze vidljive ili nevidljive, ali tu su ...
Pa govoriš sebi par godina ... samo malo dok se oporavim financijski ...
pa nakon dvije godine ne ideš kad god možeš, ne misliš ... ponekad čitaš
Zadar u crnoj kronici, pratiš sportske uspjehe i neuspjehe, ali ti si sad građanin nekog drugog grada ...
Pa nakon 4-5 godina postaneš svjestan ... "ovdje" si tek počeo nešto stvarati a tamo si već pomalo zaboravljen ... ali lijepo je doći jednom ili dva puta godišnje opustiti se ....
nije lijepo shvatiti da "si ti ostao nepromijenjen" a oni su se promjenili ....
pa shvatiš da ti nakon tri dana idu na živce, jer ... tako su spori, fjakasti, inertni ....
"e, idemo na kavu?" ... - a ono brate, sad san ija, ne bi ja ...
pa tako dva dan ne možeš popiti kavu s nekim ko je "tek ija" ili je ono brate, malo fjakast ...
I tako prolaze godine, ponosan si što si zadranin u daljini, a ne shvaćaš da si najmanje Zadaranin, a najvećim dijelom si ustvari nula ... nisi ni odavde a više nisi ni iz Zadra ... jer tvoje ime ne znači nikom više ništa osim tebi samom ... rijetki te se sjećaju ... a ti pitaš se kako su te mogli zaboraviti ... pa svaku godinu si uredno dolazio jednom na par dana ... i posvetio svakom prijatelju svojih DRAGOCJENIH velegradskih sat ili dva .... i oni ... nezahvalnici sve manje te se sjećaju ... sve manje te nazivaju ...
I onda ... sav tvoj trud u proteklih nekoliko godina ode nizbrdo ...
lud, očajan, izbezumljen ... dozivaš mamu, dozivaš svoj grad,
skrivaš se u naručju Zadra, rekuperavaš se pod suncem najljepšeg zalaska sunca na svijetu ...
svi tvoji prijatelji su više manje tu ... kao da si se ponovno rodio ... idila ...
pokrpaš se .. slijepiš sve napukle veze, napuniš baterije i ponosni Zadranin odlazi iz svoje koljevke,
jer oprostite, ali ja imam gore ljude, imam veće mogućnosti, imam krug prijatelja (zato i jesi na rubu živčanog sloma došao u Zadar) ... ja "moram" natrag, tamo mi je "doma" ...
Zadar i Zadrani :) sve praštaju i puštaju te ... odlaziš ... do sljedećeg kraha, do sljedeće teške obratnice u tvom malom sitnom životu kad ćeš ponovno plačući i pijano jecajući doći svom gradu napuniti baterije, oporaviti se ... uzeti još jedan zalet i zamah za sljedeći propali pokušaj ....
a netko je nekad rekao "Svi putovi vode u Rim" ... mislim da su i stari Rimljani znali ustvari da svi putovi vode u Zadar, samo ... marketing prodaje proizvod ... pa su umjesto Zadar stavili svoj grad ....
Teško mi je... rado bih se vratio u svoj grad ... ali ... "tu su ljudi koje znam ... tu je krug" ... u konačnici tu mogu prositi jer me nitko ne pozna ... radije nego doći doli i priznati poraz ... ako me razumite šta 'oću reći ....
... i iako ... i unatoč ... i premda .... jednom kad predaš "vjerodajnice" ... gradonačelniku velegrada... teško se je vratiti natrag kao pobjednik ... sve što je preostalo ... to su sjećanja ... ali to je ipak neko drugo poglavlje, jer nitko od nas ne gaji i ne njeguje sjećanja ... neovisno, lijepa ili loša ... izlika svima jest: "ne valja živjeti u sjećanjima" ... nakon petnaest godina, kad se osvrneš ... nemaš sjećanja, nisi ih uzgajao, nisi ih njegovao ... nisi se trudio ... uzimaš tuđa ... uzimaš tuđe fotografije i sjećaš se njihovih sjećanja, gledaš sebe kroz njihova sjećanja i čudiš se kako sebe ne vidiš nigdje .... zanosiš se ... ali prijatelju moj ... nema te ... ne sjeća te se nitko ... tvoje ime ne znači odavno nikome ništa, osim mutnih sjećanja ... a di si ti ?
3 komentara:
Od Anoniman (Neregistriran), u 13. listopad 2009 9:23:12
Iskreno ispisano. I ko zna da su mu takvi momenti mogući / momenti povratka a koji su u stvari oni najljudskiji momenti,kad nakon pada želiš otresti koljena i nastaviti dalje..a musavo lice od suza možeš pokazati samo najbližima...e tad - kad se osjeti da se to može i umije samo na Jednome Mjestu...dok god ćovjek i u kojoj mjeri, ima To Mjesto, dotle je istinski sretan. I onda se lakše / ne lako, moliću.../ nego lakše vratiti tamo gdje te vuče Tvoj Izbor....
...Sorry za ovoliko pisanje i....svako dobro.
p.S.
U Zadru ne bijah...da. No,svako od nas ima svoj Zadar. makar to bila ulica u gradu iz kog makli nismo...
....o)
Od PriceSvetionika, u 13. listopad 2009 14:04:35
kiss
Od Evica (Neregistriran), u 23. listopad 2009 10:08:33
<< Home