Mrežni Pretraživač

Konfuzija

"Sve su to različite ljubavi ali nijedna nije ona prava, jer da je, ispunila bi cijelo naše biće, nebi bilo slobodnog mjesta za nekog drugog, trećeg... "

Divno rečeno ... negdje nekad je ovo netko napisao ....
Običavao sam vjerovati u to ...

Ali s vremenom ta opcija blijedi ...
Kad ti se srce nekoliko puta razbije u komade, nitko ga vise ne spoji zapravo, nego onako skrpano, sljepljeno nakardno.
Pa emocije cure prelijevaju se, mažu sve oko sebe ljepilom, zakrce jedan odvojak a drugi zjapi prazan...
Pa onda imas ogranke i pretince, i to se nažalost ničim više ne može ispuniti ...

Može li srce biti kao autobus? ... 50 sjedećih mjesta i stotinjak stajaćih ....?

jednu voliš više nego sebe ... drugu voliš... spavaš s njom... pažljiv si... nježan.... ali kad ostaneš sam.... toneš.....
ima tu i treća... treću voliš, želiš... i pomalo patiš .... ali je nemaš...
četvrtoj iskazuješ pažnju... nježnost... neznaš jeli ljubav ili nije, ali je imaš u "rezervi" ...
petu opet pomalo kuhaš na laganoj vatrici i stalno je držiš "podgrijanu", ali ne dopuštaš da se dokuha do kraja, jer ... ima vremena i za nju....

Što se događa kad zavjese padnu..... kad izgubiš kontrolu... kad se sve to raspe ... kad ode kvragu sve ? ...
a odlazi ... prije ili kasnije ....

Puno stvari o nama... govore riječi pjesama ... svatko od nas sebe nalazi u njima... netko više netko manje, ali svi smo unutra... htjeli ne htjeli... bez obzira na veličinu srca, bez obzira na zauzetost tog istoga, jer... sve naše misli, sve naše riječi... ipak traže ... jedno... LJUBAV ... osjećaje... Feeling... ono nešto...

Izmislimo vremeplov ... vratimo se unatrag... dosta godina...
Gledamo... krećemo iznova... pokušavamo ... ne, nešto ne štima... pogreška u mašini,
Ne...
Naša je greška... u ovom nekom periodu svog života, zaboravili smo ponijeti onaj "mladenački nagon za životom" ... onaj svoj prirođeni šarm ....

Ostala je samo praznina, dubina... neispunjeno,... naprasno ispražnjeno... otuda i puno mjesta u srcu... u komadima srca ... otuda želja... čežnja... skoro fizička bol ... za nečim što je nemoguće riječima opisati, slovima napisati...

Moguće je jedino dodirnuti, pogledom iskazati ... nemuštim jezikom ispričati ... nagonom prikazati...

Jebeš nas, ljude i i naše humanoidne dileme...
Netko je rekao tijelo, mozak... raskorak... a nama je i dalje pun kufer tjelesnoga, materijalnoga...
želimo fluid ... želimo ... što želimo ?...

Ne, mislim da nju više ne želimo (onu neku bivšu) ... strah nas je nje (i rana koje zadaje)... želimo onda neku drugu nju ... i ponavljamo greške iznova, iz dana u dan... slabo cijenimo ono što imamo, više cijenimo ono što nemamo... a ni sami neznamo što je to ...

Oko nas su vrata ... puno njih ... otvorena, poluotvorena, pritvorena ... samo trebamo odabrati ... ali ne, uporno životinjski ... tvrdoglavo, čvrsto zatvorenih očiju nosom lupamo u ona koja smo sami čvrsto zatvorili s namjerom da ih nikad više ne otvorimo ... jer... tamo je pakao... ali kažu da je u paklu škvadra ...

I tvrdite, ja sam se vratio iz pakla... vjerujte da nije škvadra tamo... tamo si sam sa sobom... a to je teže nego bilo što... jer, biti sam sa sobom i sa svojim mislima... promašajima, čak i uspjesima...
I netko opet kaže ... Škvadra je u paklu i mi ponovno uporno i glupo lupamo nosom u zatvorena vrata ... jer škvadra je ramo ... tako su rekli .....

Jeli bolje pušiti cigarete koje ubijaju i izazivaju impotenciju i krepati od raka ili nečega ... ili pušiti život i krepati od muke i jada ?

objavio mrezni pretrazivac u 28. srpanj 2010 13:05:28