Mrežni Pretraživač

sri - 25.02.2009

Kad ČOVJEK postane čovjek ...

Slika na MojBlogu

 ... "NISAM NA PRODAJU" ... 
Jako često korištena  rečenica ... koriste je mnogi u mnogim situacijama  i kad ima smisla i kad nema smisla  .... i vrlo vjerojatno svi misle  točno to, sve dok ... usud ... netko s neba  ... ili od ispod zemlje ili netko tko ima nešto čime nas se može "kupiti" ... ne ponudi to nešto ... obično je to puno manja cijena  od one na koju znamo da bi pristali i manja  od one za koju se nadamo da će nam jednom netko ponuditi ... a višestruko je manja  od one za koju mislimo da vrijedimo  ... i za koju vjerujemo da je posljednja najniža ispod koje se ne bi prodali ...

Život piše romane ... ili se netko igra nama  pa piše iz dana u dan  nove scenarije a mi sami trčkramo i glumatamo  po onome  "zapisanom" ... 

Ali kako ustvari  ČOVJEK postane samo čovjek  ... običan mali  humanoid  od krvi i mesa  sa svim slabostima i ponekom vrlinom  ... kako se pretvorimo od ČOVJEKA u licemjera ... bezazlenog  i nevinog, ali ipak licemjera ... osobu koja i dalje ne misli i ne nanosi nikom (ili skoro nikom)  zlo, a istovremeno se osjeća kao da je izdao  sve vrijednosti  i sve  prijatelje u životu .... LAKO  .... 

Preko noći ... ni ne osjeti  ....  tempo života  .. struja  vuče  ... pliva se  i odjednom samo čovjek pogleda iza svog ramena  i primjeti  da sam sebe ne piše velikim slovima ....  pokuša zastati da vidi  zašto On više nije ČOVJEK nego je samo obični čovjek ...  no u mangovenju dok ga struja nosi dalje, on primjećuje  tragove koje je ostavio ....  posvukud oko sebe ... 
I još uvijek smatra da je to samo mala pogreška jer  On je i dalje  onaj isti ČOVJEK, čiste duše, velikog srca, beskrajne nježnosti  i dobrote  ... ali i dalje radi stvari koje je "mrzio" kod drugih ... stvari za koje je do nedavno davao  ruku u vatru da se njemu nikad ne mogu i neće dogoditi  ... jer  on je prije svega ČOVJEK  .... 

Zatim  ... stanka  ... pauza  ... život  oko njega stane ... samo da bi on stajao ispred ogledala života  i vidio sebe u nekom drugačijem svijetlu ...  malog čovjeka, ponekad licemjernog, sklonog svemu onome što je prezirao ... 

Nekad  ne tako davno ... imao je prijatelje ... koje je ismijavao  i uvijek ih podbadao  ... zbog toga što su radili ... ustvari  ne što su radili  nego  S KIM su radili ... imali su veze sa ženama dvostruko mlađim od sebe samih  ...  strašno ... užasno  ... 
Pa  su bili neki ... koji su vodili ljubav  sa  ženama i nakon toga se smješkali njihovim muževima ... užas ....  koji licemjeri  koji jadnici  ... uf ...

Onda se ČOVJEK probudi kao čovjek sa osmjehom, kao sretan čovjek pored žene do koje mu je stalo ... divne žene  neovisno o fizičkom izgledu ... ali ... mlade žene  .... žene koja je dvostruko mlađa .... i premda kaže sebi: 

"Nije to ništa,
Samo prolaziš kroz krizu, 
Uz malo sreće prestat' će ... "

Prekršio je preko nekoliko vlastitih životnih pravila  ...  srušio je sve što je godinama gradio  ... I tješi se  ...  moraš i ti jednom to probati  ... da se osjetiš živ i mlad ... nagradi se ... ali ne  ... Pauza je odavno prošla  i bujica životnog dreka nosi ga dalje .. u nastojanju da održi nos iznad razine, lomi ... krši ... gazi ... ne gledajući .. ne misleći  ... jer već prije toga već je popustio nekim drugim "životinjskim nagonima" ... ili su to ipak  samo ljudski nagoni ... jer životinje su plemenitije i ponekad humanije od ljudi  ... a ljudi  to sve nazivaju životinjskim nagonima, samo da bi sami sebe u očima samih sebe opravdali  ....  

Ali ... jeli dovoljno opravdanje koje mu nude prijatelji i dragi ljudi: "Važno je da si ti sretan napokon" ... 
Racio u njemu cvili nagažen gojzericom užitka. 
Iracionalni dio njega pjeva ... veseli se svakom novom danu ... novom susretu  ... 

Ooh, short and sweet
No sense in draggin' on past our needs
Let's don't keep it hangin' on
If the fire's out, we should both be gone

Some people are made for each other
Some people are made for another for life, how 'bout us
Some people can hold it together
Last through all kinds of weather, tell me can we

Now don't get me wrong
'Cause I'm not tryin' now to end it all
It's just that I have seen
Too many lover's hearts lose their dreams

Some people are made for each other
Some people are made for another for life, how 'bout us
Some people can hold it together
Last through all kinds of weather, tell me, can we...
http://www.youtube.com/watch?v=ziQBMIBdB9g&feature=related

Zatim se čovjek zabrinuto zapita .. jeli upao u trend gdje mlade djevojke španciraju sa ostarjelim kromanjoncima ... koji mercedesima, audijima i đipovima u kojima se koče mlade djevojke, pokušavaju nadoknaditi gubitak kose, zanemariti  početak  pojave staračkih pjega ...  utješiti se zbog katastrofalne činjenice da sad mogu pišati iako imaju erekciju  ...

Pokušava se vratiti  negdje na mjesto gdje su ga  svi a i on sam prestali pisati i označavati kao ČOVJEKA a neposredno prije nego je napisan čovjekom ... nažalost život  nema UNDO tipku  ili onu  OH, SHIT ... kojom se vraćamo nekoliko koraka unatrag ... jer i prilika čini lopova  .... a užitak  je užitak  ... 
I vrlo se teško oduprijeti slasti i masti  ... 

Ali onda ... opet  ... drek  ... klizav teren i ponovno klizanje

" ... bit' ćeš uvijek moja, 
kad sjećanja dogore i godine se zbroje, 
a kad sklopim oči, k'o anđeo ćeš doći ..."

I kao i uvijek ... svašta nešto se izdogađa ....  od griža savjesti i pristiska okoline do "nepomirljivih karakternih razlika." 
A ustvari  stvar je samo u različitom poimanju stvari ... i jednostavno generacijski jaz .... 
A kad ljudi jedno drugom počnu servirati priče  .. odnosno kad netko od partnera nije spreman  gutati servirane priče neminovno dolazi do raskola  ...  pa je sljedom stvari  i griža savjesti prisutna  ...  iako  ... vrijedilo je svake nanosekunde provedene skupa .... i sve bi ponovno bilo isto ... jer  romantičari ostaju romantičari  i nakon rasutih srca  i bezbroj puta pokrpanih ... 

This has got to be the saddest day of my life
I called you here today for a bit of bad news
I won't be able to see you anymore
Because of my obligations, and the ties that you have
We've been meeting here everyday
And since this is our last day together
I wanna hold you just one more time
When you turn and walk away, don't look back
I wanna remember you just like this
Let's just kiss and say goodbye

I had to meet you here today
There's just so many things to say
Please don't stop me 'til I'm through
This is something I hate to do
We've been meeting here so long
I guess what we done, oh was wrong
Please darlin', don't you cry
Let's just kiss and say goodbye (Goodbye)

Many months have passed us by
(I'm gonna miss you)
I'm gonna miss you, I can't lie
(I'm gonna miss you)
I've got ties, and so do you
I just think this is the thing to do
It's gonna hurt me, I can't lie
Maybe you'll meet, you'll meet another guy
Understand me, won't you try, try, try, try, try, try, try
Let's just kiss and say goodbye (Goodbye) 

http://www.youtube.com/watch?v=B1e6RK4aMWI

Sutra je novi dan 
Negdje netko bit' će sretan  
Kad poklonim mu to što imam
Jer kao i ja za polovinom sebe traga ...

5 komentara:

  • lijepo jako victoria

    Od Anoniman (Neregistriran), u 25. veljača 2009 18:53:45

  • :)

    Od selma, u 25. veljača 2009 20:56:58


  • Je...najteze je ostati Čovjek. I to takav da si možeš pogledati u oči, kad god to poželiš. Košta. Bola i tuge. Košta...

    Ma, baš u inat baba-rogama......osmijeh...:o)



    Od PriceSvetionika, u 26. veljača 2009 11:39:00

  • ...znam o čemu pričaš...jer i ja sam se, kao i ti, često zapitala iste stvari...gdje je početak a gdje kraj...koja su mjerila...koji kriteriji...i radim stvari kojih sam se grozila...koje sam zamjerala...i uvijek me nosilo geslo: "ne radi drugima što ne želiš da se tebi radi"...i bila čvsta i postojana...i pokleknula...i na milijun pitanja koja su iz toga proizašla imala sam samo jedan prozaični odgovor: "ljubav nema granica ni okvira...

    ...ti si kriv...što si ČOVJEK...što se ne libiš pokazati osjećaje...sreću kao ni tugu...da, KRIV SI...

    ...da, kriv si...jer malo tko još danas zna cijeniti istinske porive i osjećaje...svi smo ponosni...svi smo užasnuti kad se situacije dešavaju nekom drugom...svi sudimo..svi klimamo glavama...a samo rijetki priznaju...

    ...al samo da znaš...volim te baš takvog kakav jesi...i u potpunosti se slažem sa princom...

    ...ma, baš u inat baba-rogama...:o))))


    Od valydom, u 26. veljača 2009 12:40:06

  • dapače :) jer onaj ko čita donosi drugačije zaključke od onoga koji je presubjektivan, tj pisca ....

    Od Mrezni pretrazivac, u 26. veljača 2009 15:23:30

Add comment

<< Home