Mrežni Pretraživač

ČOVJEK KOJI NIJE PRIPADAO NIGDJE

UPOZORENJE: Nije preporučljivo za osobe  koje su emocionalno nestabilne  i osobe slabih živaca .....  jednako tako  ne preporuča se čitanje osobama mlađim od 20 godina ... 
Prizori koji slijede mogu na trenutke izazvati mučninu i jezu .... 
Sve što budete pročitali nema veze  sa stvarnošću, ali ima veze sa događajima koji su se dogodili ili će se dogoditi ... ... ... ... ... ...

--------------------------I--------------------------

Buka je prestala ... ako ju je i bilo uopće ....  proteklih desetak sekundi  se uopće nije sjećao ... posljednje čega se jasno sjeća jest sjećanje na neke protekle dane  i mjesece  ... godine ... svoga života ... sjećanje  ....  kažu leti život pred očima ... lažu  .... ne leti  ... svaka scena je jasna i spora, svaki događaj je poput priče ispričane iz usta spikera ... jasno ... glasno  ... savršene dikcije ....  
Prašina ... ili dim ... ili oboje ...  negdje se  čuje  buka guma na asfaltu ... negdje  netko  doziva .... učinilo mu se da u daljini  kao u filmu čuje sirene ....  2 sata je noću ... vrijeme za noćna stvorenja ...

Podigao je oči i pokušao odrediti gdje je gore  a gdje dolje  ....  sjećanja ... naviru .... gore ...  što je gore .... ubrzo će biti tako svejedno jeli gore ili je dolje  ... 200 kilometara na sat ... smireno je pratio autocestu, ovlaš držeći volan među rukama  ....  sve je bilo savršeno u redu kao i bezbroj puta prije toga ... sve je bilo pod kontrolom kao i uvijek do tada ....  da ... brzina ga je smirivala  ...  osjećao se savršeno...  moćan ... jak ... brz ... smješkao se ... sjećao se kako se smijala ... kako su je škakljali njegovi poljupci po stomaku  ... kako je svaki njen orgazam  izazivao  smijeh ... nekontroliran smijeh  .... 

Pogledao je u retrovizor ...  Njen posprdni smiješak  koji nikad,  ali baš nikad nije nestajao  sa lica je bio tu ... ostali su mirno sjedili i samo gledali  u njega  .....    Cisterna .. velika ... puna  ... zna da je puna  jer treća osovina je spuštena i po načinu na koji se  ljulja zna da je puna ... po tko zna koji puta se krivio što nije naučio oznake  na specijalnim i opasnim teretima ....  12/28 12/32 ...  dizel  ili benzin ili kerozin  .... nebitno  ...  dodao je gas do kraja  ... pogledao je njen  pogled  ... nijemim jezikom je progovorila: "Nećeš, nemaš muda" .... i sarkastično se nasmiješila   jednako kao i u "tunelu" ... 
Ostalih nije bilo  .... Nježno se  gurala glavom u njegovo rame, držeći ga za ruku, kao dvije velike mačke sjedili su spojeni, priljubljeni i mazili se dahom, dodirom pogledom ... njihov prvi susret ... držao joj je znojne dlanove među svojim i uživao u svakom dodiru .. u svakom uzdahu ... više ga nije  bilo strah ... više nije imao tremu  ...

Čula su mu se  vraćala u normalu  ... bolovi su na trenutke  postajali  stvarni probivši tanku membranu šoka, koju je tijelo postavilo samo oko sebe .... 
Šišmiš, sam se sebi pokušao nasmijati ...  viseći naglavce vezan pojasom, osjećajući prašinu iz zračnih jastuka u ustima  .....  ili je to bila prašina iz vana  ili je to ipak nešto drugo bilo  .... pokušao si je dočarati  kako je to izgledalo izvana - gledao je auto na krovu, nabijeno prednjim poklopcem u zemlju, dok je stražnji poklopac bio otvoren cijelom površinom i nije dopirao do poda ...  kao da je neka sila zabila nos  automobila u zemlju  ... koplje  ... vozač je visio na pojasu, bolno stješnjene  glave  na prsa ...

Sjećanje ... slike, scene, prizori ... cijeli film .. polako, smireno i odmjereno, kao da je trebao svaki prizor  duboko usjeći u ono što je ostalo od  glave ... Orošene kože, nježne puti, ležala je ... gledala  ga je pogledom  koji je odavao  nježnost, ljubav, strast  ...  usne otečene, nabrekle, usne koje je obožavao  ...  izdigao se i gledao je kapljice svoga znoja, koje su nestašno vodile ljubav sa porama na njenoj koži  ....  napiši mi pjesmu ...

Spavalo mu se ...  Anđeli čuvari mu nisu pomagali jer još uvijek nije znao  ili htio uspostaviti kontakt s njima, a i da je, pitanje je mogu li mu razbijati  pospanost  ...  čak mu ni ona nije nikad bila jasna ....  prelijepa, okruglog lica, savršenih crta, savršeno zategnute smeđe kose u rep  ... podsjećala ga je na  Sade u spotu za jednu pjesmu  .... jedino je bila bijela ... uvijek je imala sarkastični osmjeh, posprdno ga gledajući i kad je vozio i kad je vodio ljubav i kad se tuširao  ....  
- Nemoj se uplašiti, ali soba nam je puna ljudi, rekla mu je jednom prilikom žena s kojom je bio u vezi  .... vodili su ljubav kad je ona ustanovila  da njeni Anđeli čuvari diskretno okrenu leđa i gledaju u drugu stranu, dok njegovi bezobrazno gledaju u njih  ...  
- Jedini si kojem sam vidjela pet čuvara  ...  vodiča ... ili što su već .... 
Mislima je pokušavao prenijeti poruku, osmjehu moj, oprosti ako sam te povrijedio, nije  namjerno .... Spavalo mu se već jako  ... mmmm ovo će biti fino .... zaspati  .. snom  dubokim, stalnim ... beskrajnim  ... nema straha ... nema više boli  .... nema brige  ... 
"Onima što ostaju ostavljam sva proljeća  i zime" ...

Najdraža pjesma  Hotel California odnekud je dopirala ... nježno milujući njegove  uši  ... you can  check any time, but you can never leave ......

objavio mrezni pretrazivac u 6. veljača 2009 22:04:26