Čovjek koji nije pripadao nigdje II
Sat vremena pisanja .... otišlo ... u nepovrat :( pukla konekcija i čovjek kliknuo objavi post .... kao kad pustiš vodu u wc-u .... flushed ....
možda je tako i bolje ... jer ... uf .... ali zašto dva puta ...
Od prvog susreta nije se mogao odvojiti od pjesme ...
od prvog susreta nije mogao razdvojiti nju i pjesmu ...
možda je ona bila pjesma ...
ona je bila njegov Hotel California
There she stood in the doorway;
I heard the mission bell
Gledao ju je kako izlazi iz otvora prepunog svijetla,
Spušta se niz nekoliko stuba.
Prelazi razdaljinu čvrstim sigurnim korakom,
Prvi puta je vidi, a pozna je stoljećima,
And I was thinking to myself,
this could be heaven or this could be hell
I znao je da to je to ....
Znao je da to nema budućnost
Mali bijeli sa krilima vrišato je
-Idi kući, idi dok ti nije kasno
Dok je onaj crveni sa desne strane pjevušio
Welcome to the hotel california
Such a lovely place
Such a lovely face
Zašto razum skoro uvijek popušta pred srcem?
Zar je to način kako se branimo od boli ...
Boli koja nas čeka čak i na kraju ovog puta,
Srcem odabranog
Zašto čovjek znajući da ga čeka isto,
Ne odabere kraći jednostavniji put da ga boli,
Da bol prođe i da može krenuti dalje ...
Last thing I remember, I was
Running for the door
I had to find the passage back
To the place I was before
Ne, mazohisti po defaultu,
Odabiremo duži kompliciraniji put,
Sve u nadi da ovoga puta neće biti
Kao bezbroj puta prije,
Kao što smo se nadali i svaki puta prije toga,
Bezbroj puta ...
Relax, said the night man,
We are programmed to receive.
You can checkout any time you like,
But you can never leave!
Uvijek iz svakog novog ljubavnog okršaja
Izlazimo bogatiji za jedan novi osjećaj,
Jedan novi ali i dva stara ...
And still those voices are calling from far away,
Wake you up in the middle of the night
Just to hear them say...
Ovoga puta je ono pravo ...
Ovoga puta potrajati će ...
Ovoga puta ... samo ovoga puta ...
Osjećaj koji se odavno izgubio ...
Osjećaj za koji si mislio da se neće nikad više ponoviti,
Osjećaj kad umireš dok si s njom,
Osjećaj kad umireš dok odlazi od tebe,
Osjećaj da si umro jer nije uz tebe,
Osjećaj da ćeš umrijeti zbog nje ..
This could be heaven or this could be hell
Then she lit up a candle and she showed me the way
There were voices down the corridor,
I thought I heard them say...
http://www.youtube.com/watch?v=ea0CDieb4yM
Na kraju uzmite još 6 minuta i pogledajte i poslušajte ovu predivnu live verziju pjesme, jer vjerojatno ovo niste vidjeli ni čuli mnogi od vas ...
6 komentara:
Hvala za clip sa izuzetnom izvedbom...I pitanje: zasto nikad ne odgovaras na komentare?...:o)
Od PriceSvetionika, u 23. veljača 2009 17:02:53
ma lupetam ali tako mi se čini ... no ispričavam se svima koji su ostavili komentar a očekivali su odgovor, na nepristojnosti, pa ću se ubuduće potruditi i odgovoriti na svaki suvisli komentar :)
Od Mrezni pretrazivac, u 23. veljača 2009 18:55:17
Ja bih rado samo da kažem ovo : nemoj, živ i zdrav bio, samo reda radi i formalnosti i pristojnosti radi, da mi repliciras na komentar. Jer - nije stvar u razvodnjavanju, uopće, stvar je da neko / ne ja / može imati osjećaj da si nešto napisao, pa čak i sa naznakom pitanja u postu, pa kad je to neko ,odvojivši vrijeme i pažnu, pročitao, i dao nekakav odgovr, ostao bez ikakvog feeedbacka na to. Poput - šta me briga što si i odgovarao. No - to je tek moj subjektivni i lako moguće, sasvim netačan dojam.
Inače - samo forme radi, makar na moje komentare, nema potrebe odgovarati.
:o)
Od PriceSvetionika, u 24. veljača 2009 12:11:11
Od Evica (Neregistriran), u 24. veljača 2009 15:23:35
Od Mrezni pretrazivac, u 24. veljača 2009 23:52:05
:o)
Od PriceSvetionika, u 26. veljača 2009 11:35:01
<< Home