Mutne Slike iz Sjećanja
Godina je neka ... prije cigle ... On je bio dovoljno malen, još nije znao mrziti ...
Mutna slika u sjećanju:
Stričevi, sa svojim obiteljima, otac, majka i On, svi na biciklama, Njega vozi otac. Idu u Petrčane u posjet najmlađem stricu, koji je naravno opet u zatvoru.
Da, nekad davno je na mjestu gdje se nalazi Hotel Pinija, bio zatvor. U njega su se smještali prekršajci i sitni lopovi ... Uglavnom, vozili su se livadama i uskim puteljcima, u jednoj od bezbrojnih krivina iz suprotnog pravca naletio je motor. Zeleni Tomos Kolibri, jedan od onih kojemu su se tri brzine mijenjale ručno. Kaos, dječji plač i psovanje prekinuli su zrikavce u koncertiranju. Otac drži uplašenog čovjeka za vrat i provjerava jesu li njegovi dovoljno dobro da ga može pustiti da onako crven i nabrekao, napokon udahne neophodni mu zrak ....
Dobro je ... svi su prošli bez ozljeda, samo sa ogrebotinama, kod djece više straha nego ogrebotina.
Odvezao je ljude na aerodrom i produžio dalje do Splita, do "Skalica", tamo ga je čekala Ona.
Grlili su se, ljubili se, mazili jedno drugo ... nježno joj je dlanovima držao lice i govorio joj da je voli više od života, jer jutro ne svane da je ne spomene, makar u sebi ... Govorio je onako kako je Ona voljela, strastveno i uvjereno ... Pozdravljao ju je i rekao da se možda neće vidjeti u ovom obliku, jer njega nešto čeka na putu ...
Aerodrom u Kaštelima, stao je na kratku pauzu i pozdraviti kolegu kojemu je London kasnio nekoliko sati. Rekao je: "Dobro gledaj uz cestu, tamo ćeš me naći" .... spavajući ili ne ....
Šibenik, stao je napuniti gorivo. Otišao je umiti se i u razgovoru rekao dečkima sa pumpe kako postoji mogućnost da se ne vide više. Nudili su mu svoju izbicu i krevet da odspava. "Ne spava mi se uopće", rekao je ....
02:30 Prelazi Šibenski most, promet je gust u oba pravca, na desetke automobila tutnje. Zaobišao je nekog Golfa Njemačkih tablica i od nekih 80 na sat usporavao je sve više i više ....
Utovarili su kombi, koji je izgledao zastrašujuće, metar krova je bili odvrnuto, kao kad limenku sardine otvarate, pa rolate lim. Rupa u naslonu sjedala. On, bijele hlače, bijela košulja na crvene pruge. Kiselina je pojela i košulju i nogavicu hlača, krvave fleke po hlačama i košulji, komadić stakla, zabije u uho, činio je krvarenje obilnim, ali bezopasnim.
Autostopom i autobusom se dovezao do Zadra i došao u firmu taman sa prvim kolegama.
"NXXX, sjebo sam kombi"! - "Jel' puno?, hoće li biti za poslijepodne gotov, imam za tebe turu", rekao je ni ne dižući glavu. Bijes je prijetio izbiti na sve pore. Neno je skočio i uhvatio Ga prije nego je učinio nešto. NXXX je tek onda dignuo pogled i ugledao strašan prizor.
Bili su svi jako ljubazni i pažljivi dok se nisu uvjerili da je firmu pokrio i da je svu krivicu na sebe preuzeo ...
4 komentara:
napeto, zanimljivo, fascinatno, ironično na trenutke
izvrsno
Od Svemirka, u 22. siječanj 2008 10:26:27
Od yana78 (Neregistriran), u 22. siječanj 2008 10:56:24
E sada ... koliko se tko uroni u čitanje i koliko tko to doživi to je nešto drugo ... Ja se nadam da je nađena sredina između beksonačnog nabrajanja i opisa Milke Babović :)
Od Mrezni Pretrazivac, u 22. siječanj 2008 11:37:45
Od natuknica, u 22. siječanj 2008 13:26:46
<< Home