O Smrti
Godina je 1997. ... Zvuk telefona navečer i noću nikad ne nosi dobro ....
- "Otac ti je imao moždani udar", rekla je Prva zakonita ....
Šok, tajac, strah ... "a ... jadni moj pape", rekao je ...
Išao je u podrum po vino, upao je glavom između bačvi i zida, sramotno mali prostor iz kojega ga je izvukla Ona (prva), majka ga je pogledala i žalosno zaključila da je opet pijan. Kako se stvari nisu odvijale dobro, pozvali su hitnu. Došli su, pregledali ga i izjavili da koji kurc ih zajebavaju zbog pijanca. Otišli su.
Nakon pola sata Ona je ponovno nazvala hitnu, ovoga puta je oribala nos onima s druge strane i napokon su pristali doći, da bi ipak ustanovili da je imao vrlo težak moždani udar.
Tko zna, da stara nije mislila da je pijan po običaju, da su kreteni iz hitne raspoznali znake moždanog, na vrijeme ...... tko zna ....
Javili su Mu. Nije bilo svrhe da dolazi odmah, ionako mu ne može pomoći.
Sedam godina je prošlo brzo. Sedam godina prokletstva. Sedam godina u kojima nije imao ni obitelj, ni rodbine, nije imao ni prijatelje. Sedam godina je prošlo sporo bez svojih. Sedam godina u kojima je jedino imao kontakt sa svojom djecom. Sedam godina je prošlo i netko je tamo gore odlučio da je vrijeme da se strasti smire, da se obitelj ponovno okupi na istom mjestu kao i prije tridesetak godina ... Otac, kao i uvijek do tada plaća za svih, ovoga puta svojim životom ...
Javili su Mu. Nije bilo svrhe da dolazi odmah, ionako mu ne može pomoći.
Sedam godina je prošlo brzo. Sedam godina prokletstva. Sedam godina u kojima nije imao ni obitelj, ni rodbine, nije imao ni prijatelje. Sedam godina je prošlo sporo bez svojih. Sedam godina u kojima je jedino imao kontakt sa svojom djecom. Sedam godina je prošlo i netko je tamo gore odlučio da je vrijeme da se strasti smire, da se obitelj ponovno okupi na istom mjestu kao i prije tridesetak godina ... Otac, kao i uvijek do tada plaća za svih, ovoga puta svojim životom ...
"Dobar dan, ja sam sin" ... "Dobar dan, ja sam doktorica" ... "Situacija je takva da nema apsolutno nikakve šanse za oporavak i povratak. Pogođen je centar mozga koji se nalazi u samom središtu i do njega je nemoguće doprijeti, što god pokušali, oštetitli bi mozak.
On Vas čeka i držati će se dok vi ne dođete. Moj savjet je da dođete i pustite ga neka počiva u miru."
Nedjelja, rana smjena, još jedan krug i vozi autobus u garažu, a onda na autobus i za Zadar. Cijelo jutro razmišlja, sjeća se, grize se. Sedam godina ga nije čuo. Sedam godina ga je gledao samo kad bi došao u Zadar i parkirao se nedaleko kuće i čekao da se vrati iz vani. Sedam godina ga je gledao kako se posrčući i krivudajući vraća kući. Sedam godina mu je jedini kontakt s njim bio taj vizualni. Sedam godina ga je gledao s leđa kako se smanjuje, krivi na jednu stranu i kako propada.
On Vas čeka i držati će se dok vi ne dođete. Moj savjet je da dođete i pustite ga neka počiva u miru."
Nedjelja, rana smjena, još jedan krug i vozi autobus u garažu, a onda na autobus i za Zadar. Cijelo jutro razmišlja, sjeća se, grize se. Sedam godina ga nije čuo. Sedam godina ga je gledao samo kad bi došao u Zadar i parkirao se nedaleko kuće i čekao da se vrati iz vani. Sedam godina ga je gledao kako se posrčući i krivudajući vraća kući. Sedam godina mu je jedini kontakt s njim bio taj vizualni. Sedam godina ga je gledao s leđa kako se smanjuje, krivi na jednu stranu i kako propada.
Još uvijek je nedjelja, navečer je 21:30. M je došao po Njega i odvezao ga pravo u bolnicu. Pustili su ga jer su znali da dolazi. Doktorica ga je uvela u sobu.
Ogrman krevet, Otac leži na leđima, da to je ipak njegov otac, nije zabuna, nepomično, sitan i malen. Izgubio se u bijelom prostranstvu kreveta. Lice izobličeno, ali prepoznatljivo. Posljedica udara su opušteni mišići lica i valjda vilice, groteska, zubi su isplivali (vratite se na početak priče i sjetite se usta prepunih zubiju) ... čovjeku u 72.-oj godini nedostaje samo jedan zub u glavi. Sada su ti svi zubi groteskno veliki, neprirodno nakrivljeni.
Primio ga je za ruku. Njegova golema "lopata" ruka bila je mala, hladna, koža pergament ...
Iz golemog kreveta se začuo samo lagani uzdah. Kratki, skoro neprimjetni stisak ruke. Opraštali su se nijemo jedan od drugoga.
On je gledao svoga oca kako tone.
Otac je njega gledao odozgor iz drugog ugla sobe.
"Zbogom pape i nemoj gore puno pit'."
Okrenuo se i otišao, kao i uvijek u životu.
Ponedjeljak je rana zora, javljaju da je izdahnuo. On spava kod Brace. Ona dolazi do njih i budi ga. Odlaze skupa kući. Tamo je već gomila ljudi. On je tup, nesposoban za reakcije. Ona obavlja sve što treba oko pokopa. On nema snage ni otići vidjeti tijelo.
Hvala Njoj jer se pobrinula oko svega.
Prve riječi nakon sedam dugih godina: "Zdravo Majko, kako si mi?"
Zagrlili su se nijemo...
Primio ga je za ruku. Njegova golema "lopata" ruka bila je mala, hladna, koža pergament ...
Iz golemog kreveta se začuo samo lagani uzdah. Kratki, skoro neprimjetni stisak ruke. Opraštali su se nijemo jedan od drugoga.
On je gledao svoga oca kako tone.
Otac je njega gledao odozgor iz drugog ugla sobe.
"Zbogom pape i nemoj gore puno pit'."
Okrenuo se i otišao, kao i uvijek u životu.
Ponedjeljak je rana zora, javljaju da je izdahnuo. On spava kod Brace. Ona dolazi do njih i budi ga. Odlaze skupa kući. Tamo je već gomila ljudi. On je tup, nesposoban za reakcije. Ona obavlja sve što treba oko pokopa. On nema snage ni otići vidjeti tijelo.
Hvala Njoj jer se pobrinula oko svega.
Prve riječi nakon sedam dugih godina: "Zdravo Majko, kako si mi?"
Zagrlili su se nijemo...
"Mama, Ona i ja ćemo se razvesti, ja imam drugu" ..... Smak svijeta. Za nju snoba, to je bila katastrofa.
Svađa, grube riječi, lom. Proklinjanje .... Pokušajte živjeti sa majčinim prokletstvom.
Svađa, grube riječi, lom. Proklinjanje .... Pokušajte živjeti sa majčinim prokletstvom.
"Ja ću otići, ti ostani sa djecom, svi će te paziti i držati kao kap vode na dlanu".
"Samo pazi neko vrijeme na svoje ponašanje i nećeš imati problema, ti i djeca ste zbrinuti".
Otišao je iz svoje kuće, od svojih. Nosio je samo dvije torbe sa odjećom i kutiju sa alatom.
Ona je ostala sa dvije curice i njegovima. Bila je jadna napuštena žena, a On, On je bio kurvar, smeće, prokletnik, izopćenik. Odjednom je ostao sam na svijetu. Jedino što je imao je bila ljubav prema Njoj i svoje curice, koje su svakodnevno dolazile nakon škole k njima. Bile su "sretne", jer kako su govorile same: "Mi ipak imamo dvije mame".
"Samo pazi neko vrijeme na svoje ponašanje i nećeš imati problema, ti i djeca ste zbrinuti".
Otišao je iz svoje kuće, od svojih. Nosio je samo dvije torbe sa odjećom i kutiju sa alatom.
Ona je ostala sa dvije curice i njegovima. Bila je jadna napuštena žena, a On, On je bio kurvar, smeće, prokletnik, izopćenik. Odjednom je ostao sam na svijetu. Jedino što je imao je bila ljubav prema Njoj i svoje curice, koje su svakodnevno dolazile nakon škole k njima. Bile su "sretne", jer kako su govorile same: "Mi ipak imamo dvije mame".
Prijatelji koji su bili njegovi, pokazali su se kao njezini, rođaci koji su bili njegovi, pokazali su se kao pravi ("sad kad nema njega, mogli bi se mi malo pomaziti") rođaci ....
Samo mu je jedan jedini prijatelj preostao - M ....
M, sa svim svojim slabostima i nedostacima, jedini je ostao ljudsko biće, spreman pomoći i Njemu i Njoj i njihovoj djeci...
Samo mu je jedan jedini prijatelj preostao - M ....
M, sa svim svojim slabostima i nedostacima, jedini je ostao ljudsko biće, spreman pomoći i Njemu i Njoj i njihovoj djeci...
Dan sahrane. U kapelici mnoštvo ljudi. On nesposoban za reakciju, tup. Ogroman lijes, treba se nagnuti nad lijes da bi se maleno tijelo vidjelo. Kao da se još više skupio od kad je umro.
Žuto lice, usta puna pamuka, na silu zatvorena.
Na izboranom čelu kapljice, otapa se.
Gradsko groblje u Zadru ... lijes je bio kod niza kapela, a kraj kolone je bio kod ulaza u groblje. preko 1000 ljudi na sahrani jednom malom običnom čovjeku. Navodno jedna od najvećih sahrana.
"Dobro sam, držim se, imam naočale, nitko me ne vidi, miran sam", mislio je.
"Držite Ga čvrsto, samo što ne pukne", rekli su.
Netko ga je dovezao kući. Njegovoj kući. 16 sati je ili 17 .... Kuhinja, primaća soba sve je puno ljudi. On je u centru pažnje, "izgubljeni sin".
Farsa .... "Pa ti si meni uvijek bio najdraži", "Ma ja sam uvijek pitao za tebe", "Pa kako si mogao Nju ostaviti a ti otići?" .... bljuvanje u mislima prijetilo je postati stvarno.
Sitacija se smiruje, ljudi se lagano razilaze, ostaje rodbina, obitelj. Žene se skupljaju u primaćoj sobi, muški u kuhinji.
Popizdio je. Doveo je sve muške iz obitelji za stol i poneku ženu. Svakome od njih je rekao što ih ide. Skresao im je svima u lice ono što ih je išlo. I sjeća se cigle i sjeća se čak i ludila na stričevom licu prije nego ga je skupa sa biciklom bacio od pod. Svega se sjeća i sad im je rekao čega se sve sjeća.
Svakome od njih je argumentirao sve što im kaže. Dokazao im je da su Licemjeri, kvarni i nezreli. Svakome od njih je spomenuo gdje je koga vidio i sa kojom ženom su bili u toj situaciji. Pamtio je kao slon. On kurvar, a oni sveci ...
U svemu tome padala su pitanja u stilu: "Pa što će ti sada mama sa kućom, zašto moji ne bi došli živjeti tu" ..... Njegova najdraža tetka je otišla povrijeđena istinom o obitelji, otišla je plačući.
Žuto lice, usta puna pamuka, na silu zatvorena.
Na izboranom čelu kapljice, otapa se.
Gradsko groblje u Zadru ... lijes je bio kod niza kapela, a kraj kolone je bio kod ulaza u groblje. preko 1000 ljudi na sahrani jednom malom običnom čovjeku. Navodno jedna od najvećih sahrana.
"Dobro sam, držim se, imam naočale, nitko me ne vidi, miran sam", mislio je.
"Držite Ga čvrsto, samo što ne pukne", rekli su.
Netko ga je dovezao kući. Njegovoj kući. 16 sati je ili 17 .... Kuhinja, primaća soba sve je puno ljudi. On je u centru pažnje, "izgubljeni sin".
Farsa .... "Pa ti si meni uvijek bio najdraži", "Ma ja sam uvijek pitao za tebe", "Pa kako si mogao Nju ostaviti a ti otići?" .... bljuvanje u mislima prijetilo je postati stvarno.
Sitacija se smiruje, ljudi se lagano razilaze, ostaje rodbina, obitelj. Žene se skupljaju u primaćoj sobi, muški u kuhinji.
Popizdio je. Doveo je sve muške iz obitelji za stol i poneku ženu. Svakome od njih je rekao što ih ide. Skresao im je svima u lice ono što ih je išlo. I sjeća se cigle i sjeća se čak i ludila na stričevom licu prije nego ga je skupa sa biciklom bacio od pod. Svega se sjeća i sad im je rekao čega se sve sjeća.
Svakome od njih je argumentirao sve što im kaže. Dokazao im je da su Licemjeri, kvarni i nezreli. Svakome od njih je spomenuo gdje je koga vidio i sa kojom ženom su bili u toj situaciji. Pamtio je kao slon. On kurvar, a oni sveci ...
U svemu tome padala su pitanja u stilu: "Pa što će ti sada mama sa kućom, zašto moji ne bi došli živjeti tu" ..... Njegova najdraža tetka je otišla povrijeđena istinom o obitelji, otišla je plačući.
Dao si je oduška i šamarao ih je najfinijom svilenom rukavicom, navučenom na čeličnu ruku ...
U 23:00 sjeo je na autobus za Zagreb. Toliko ih je još mogao podnositi. Morao je otići ... Morao je sam sebi oprostiti zbog oca.
Mnogo puta nakon toga se pitao, jeli geler u glavi iz drugog svijetskog rata uzrok moždanog udara? Bi li stvari bile drugačije da je ostao. Najgore je u svemu, što nisu riječ prozborili jedan s drugim godinama ...
U 23:00 sjeo je na autobus za Zagreb. Toliko ih je još mogao podnositi. Morao je otići ... Morao je sam sebi oprostiti zbog oca.
Mnogo puta nakon toga se pitao, jeli geler u glavi iz drugog svijetskog rata uzrok moždanog udara? Bi li stvari bile drugačije da je ostao. Najgore je u svemu, što nisu riječ prozborili jedan s drugim godinama ...
Ostaviti ženu i djecu, nešto je s čim čovjek može živjeti.
Živjeti bez obitelji, živjeti sa majčinim prokletstvom i pitati sebe jesi li kriv, makar i indirektno za nečiju smrt, to su stvari sa kojima se čovjek nikad ne pomiri.
Živjeti bez obitelji, živjeti sa majčinim prokletstvom i pitati sebe jesi li kriv, makar i indirektno za nečiju smrt, to su stvari sa kojima se čovjek nikad ne pomiri.
3 komentara:
Bio tvoj post intimna ispovijed ili samo nasumce odabrana tema, teško mi je čitati ga. Nadam se da je to jedini post o nečijoj smrti koji čitam ovih dana.
Ponovno prekrasno odabrana fotografija, tako nježna...
Znaš, On nije kriv za očevu smrt!
Možda je taj osjećaj krivice kulminacija grizodušja zbog svega ostaloga.
I da On nije otišao drugoj, možda bi otac umro i ranije. Ta tko to može znati?
I kakav bi njemu brak bio da je ostao? Pakao! Da je sve bilo u redu, zar bi otišao?
Istina ima više lica. Ovisno sa koje strane gledaš ili želiš vidjeti.
Nekima je lakše ne gledati. Ti lupe glavomo zid!
Moj pozdrav
Od uzorita, u 31. siječanj 2008 13:27:01
Od Mrezni Pretrazivac, u 31. siječanj 2008 13:31:58
Ali je ipak divno osjetiti osjećaj za humor i u tako teškim trenucima. To treba čuvati. ;)
Od natuknica, u 31. siječanj 2008 18:58:15
<< Home